U
svojoj državi grkoortodoksni Nemanja i kasniji Nemanjići zabranili su
podizanje stećaka i svi drugi srbski prehrišćanski običaji, suprotni
kanonima grčke ortodoksne crkve, bili su zabranjeni. Tako su u državi
Nemanjića bile zabranjene i Krsne slave. Zašto su bosanskohercegovački
Srbi prestali podizati stećke od vremena dolaska Turaka u Bosnu? Da li
zato što su odmah svi krstjani prešli u islam kao što se po knjigama
laže? Kad je Ranko Stanković iz Perinog Hana kod Zenice devedestih
godina kopao temelj za novu kuću, naišao je na grob pokriven pločom na
kojem je s donje strane bio urezan krst. To znači da porobljeni narod
nije imao čime da plati izradu nadgrobnika, te grobovi ostaju bez
biljega. Treba imati i ovo na umu: od 1766 - 1912. godine Srbi su bili
pod direktnom upravom grčke ortodoksne crkve i svi srbski krstjanski
prehrišćanski običaji od grčke crkve, a preko turskih vlasti, bili su
strogo zabranjeni i kažnjavani. Grci su krstjanima nametnuli kanone
vaseljenskih sabora da sve prehrišćansko u hrišćanstvu mora biti
zabranjeno i zatrveno: “A da ubiju narodnu svest i ponos zabranjivali su
proslavljanje Krsnog Imena i srpskih svetitelja.” (1) Oslobođenjem od
Turaka krstjani ponovo počinju da podižu stećke. Robovanjem generacijama
ekonomski osiromašeni oslobođeni Srbi 19. vijeka nisu imali uslove da
podižu monumentalne stećke slične onima iz srednjeg vijeka, ali su zato
na stećcima 19. vijeka vaskrsli srednjevijekovni krstjanski simboli sa
solarnim krstovima, kolovratima, rozetama svastikama i triskelima. Na
slikama je stećak krstača u Mlačištu (Crna Trava, Jablanički okrug).
Zašto je ovo stećak? Stećak je zato jer je na krstači prikazano vrijeme
godine, vrijeme Sunca Svetovida kao što to prikazuju i motivi stećaka
srednjeg vijeka. Srbin se nikad nije odvajao od svog Sunca. Na stećku u
Mlačištu je obrnuti stepenasti simbol: tri mjeseca jeseni sa lijeve i
tri mjeseca zime sa desne strane. Kako se jesenji dani skraćuju, tako se
simbol od pocetka prema kraju jeseni dnu sužava. U najužem dijelu u dnu
je zimska kratkodnevnica i početak zime. Odatle kroz sljedeća tri
mjeseca dani duljaji ka proljeću. Dva lista lipe simboli su Svetovida,
jer je lipa Svetovodovo drvo kao što je jarebika Jarilova i hrast
Perunov. Svetovidova glava je nagoviještena udubljenjem u sredini
stepenastog simbola i ispupčenjem na vrhu krstače. A "bogumili"? Šta je
bilo sa bogumilima, kud se izgubiše? Je li moguće da su ama baš svi do
zadnjeg prešli na islam? Prije odgovora na to pitanje, da se ponovo
podsjetimo ko su bili "bogumili": "9. О полувершима: И ако се нађе
полуверац, који је узео хришћанку, ако усхте, да се крсти у хришћанство,
а ако се не крсти, да му се узме жена и деца и да им се даде део куће, а
он да се изагна." (Душанов законик, Члaн 9) "U Srbiji opet zvali su ih
Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u
Maćedoniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. -
Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hrišćanima
ili Krstjanima.” (2) "Bogomilstvo nestalo je u glavnom poslije
obnovljenja Pećke Patrijaršije, ali se po nešto i dalje održavalo. Tako
je još krajem XIX-v oko Neretve u Hercegovini i oko Kreševa u Bosni bilo
nekoliko hrišćanskih kuća, koje nisu priznavale ni pravoslavne ni
rimokatoličke sveštenike. – Njih je nestalo tek za austrijske
okupacije." (3) I tako je sve tkz. bogumile (krstjane, dvovjerce ili
poluvjerce Dušanovog zakonika), pripadnike nekad slobodne srbske narodne
Crkve (poslije nazvane Crkvom bosanskom) poklopila grkoortodoksna SPC i
počela postepeno da ih prevodi u grčko ortodoksno hrišćanstvo, a u naše
vrijeme kroz papo-ekumenizam prevodi ih u papizam i da je to tačno, svi
to vidite i opet ne napuštate to zmijsko gnijezdo.
........................... (1) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska
Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II
izdanje-reprint, Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 109-110. (2)
Ib. str. 38. (3) Ib. str. 41.
... manje
3 komentara
blagoje Не прочитах одавно толике глупости лажи.Србска црква је Апостолска.Старија од римске и грчке.
Нема коментара:
Постави коментар